Kada se u petom razredu prvi put susretnu s poviješću kao predmetom, mnogi učenici dolaze s dojmom da je to niz dosadnih podataka koje treba pamtiti. Moj cilj kao učiteljice povijesti je razbiti tu predrasudu i pokazati im da je povijest svuda oko nas – čak i u njihovim vlastitim domovima. Stoga, već godinama na početku nastave provodim aktivnost koja učenicima na razumljiv način približava historiografsku metodologiju i istraživački rad povjesničara.
Ostatci prošlosti – osobni predmeti kao poveznica s poviješću
Za prvi sat učenicima zadam jednostavan zadatak: donijeti od kuće neki “ostatak prošlosti” – predmet koji smatraju starim, neobičnim ili povezanim s prošlim vremenima. Može to biti bakin sat, stari ključ, razglednica, fotografija, knjiga, pa čak i predmet iz djetinjstva njihovih roditelja.
Na satu zajedno analiziramo svaki donesen predmet, a učenici s velikim uzbuđenjem predstavljaju priče vezane uz njih. Kroz promišljanja o porijeklu, namjeni i značenju predmeta, postavljam im pitanja koja ih vode kroz osnovne korake historiografskog istraživanja:
- Tko je koristio ovaj predmet?
- Kada i gdje je nastao?
- Koja je njegova svrha?
- Možemo li se osloniti samo na ovaj predmet za zaključke o prošlosti ili trebamo više izvora?
Povjesničari i izazovi istraživanja
Na ovaj način učenici ne samo da razvijaju sposobnost analize i kritičkog promišljanja, već i shvaćaju kako povjesničari proučavaju prošlost – kroz artefakte, zapise i priče. Također, upoznajemo se s mogućim zamkama istraživanja: je li izvor vjerodostojan, može li imati više interpretacija, kako se promijenilo njegovo značenje kroz vrijeme?
Uz to, učenici na ovaj način mnogo lakše usvoje klasifikaciju povijesnih izvora na materijalne, slikovne, pisane, zvukovne i usmenu predaju.
Dugotrajan dojam i angažiranost učenika
Ono što me uvijek iznova veseli jest kako se učenici u potpunosti angažiraju – svi žele podijeliti svoju priču, svi se sjećaju onoga što su donijeli i priča koje su čuli od svojih vršnjaka. Ova metoda im daje osjećaj da povijest nije apstraktan niz godina i događaja, već živa priča u kojoj su svi oni, na neki način, sudionici.
Kroz ovu praksu stvaram temelje za daljnje učenje povijesti s razumijevanjem i znatiželjom. Učenici usvajaju važne historiografske principe, ali na način koji im je prirodan i blizak.
